Job

Kad Bog šuti {Job 21 – 26}

slika - blog - kad Bog šuti

 

 

Patnja može stići bilo gdje i bilo kad.

Nitko od nas nije potpuno pripremljen za trenutak kad se naš život neočekivano okrene. Kao skakanje u hladnu vodu, nitko te ne može pripremiti za šok koji doživi tvoje tijelo, sve dok sama to ne doživiš.

 

Jobove patnje su stigle iznenada – potpuno neočekivano – on je bio nespreman. Okolnosti u Jobovom životu bile su mu neobjašnjive.

 

Je li se to nekad tebi dogodilo?

 

Možda, tvoj redovni pregled kod liječnika, koji se okrenuo u godine borbe protiv raka.

 

Ili, možda, telefonski poziv usred noći kad si čula da je netko od tvojih bližnjih umro, i to je okrenulo tvoj život naopako.

 

Ili, možda nagli prestanak trudnoće ili je to bio jedan od roditelja koji je napustio tvoju obitelj, još dok si bila dijete.

 

Nezamislivo se događa i patnja ne udara samo jednom – već se oduži i tako je bolna.

 

To putovanje u patnji nema smisla i to je razlog zašto Job pita, više od 25 puta: “zašto, zašto, zašto”. On ovo pitanje postavlja uvijek iznova. Ali, svaki put kad je Job progovorio – obratio se Bogu na drugačiji način – on je ZNAO da je Bog tu, iako je Bog šutio.

 

Bog nam ne daje, uvijek, odgovore, ali nam daje …

 

samog sebe.

 

Jobova borba je bila manje zbog Božje prisutnosti, a više zbog Božje šutnje.

 

Bog zna, bolje od nas, što nam treba. Mi mislimo da su to odgovori, ali jesi li nekad stavila svoj problem pred muža ili prijateljicu i oni su ti dali odgovore i rješenja, a sve što si trebala bio je dugotrajni zagrljaj i njihova prisutnost i njihovo slušanje. Iako, njihov savjet može biti od pomoći, ponekad jedino što nam treba je to da su tu. Mi trebamo njihovu prisutnost.

 

Dakle, što da radimo kad Bog šuti?

  • Mi idemo u Njegovu prisutnost u molitvi.
  • Mi idemo u Njegovu prisutnost kad smo u Njegovoj riječi.
  • Mi hodamo Njegovim putevima i ne odvajamo se od Njegovih zapovjedi.
  • Mi čuvamo kao blago Njegovu riječ, važnija nam je od sveg ostalog.

 

Job kaže u Jobu 23:10-12

 

Ali, On poznaje put kojim hodim, neka me iskuša, kao zlato ću izaći.

Noga mi se Njegovih koraka držala; pazio sam na Njegov put i skretao nisam.

I nisam odstupio od zapovjedi usana Njegovih; pohranio sam riječi usta Njegovih bolje nego hranu što me dopada.

 

Job je ušao u užarenu peć patnje i siguran je da će nakon ove kušnje izaći poput zlata.

 

Zlato se ne boji vatre. Vatra ga samo pročišćava.

 

Warren Wiersbe piše:

“Kad Bog stavlja svoje ljude u peć, On drži oko na satu i svoju ruku na termostatu. On zna koliko dugo i koliko puno.

Neki ljudi uđu u peć patnje i ona ih sprži; drugi uđu i dožive pročišćenje.

U čemu je razlika? Njihov odnos prema Božjoj riječi i volji Božjoj. Ako se hranimo Rječju Božjom i predajemo Njegovoj volji, iskustvo peći, bolno koliko bilo, će nas pročistiti i učiniti boljim. Ako se odupiremo Božjoj volji i propustimo se hraniti Njegovom istinom peć će nas spržiti i učiniti nas ogorčenima.”

 

Ne dopusti peći kušnje da te sagori i ogorči.

 

Bolje – predaj samu sebe Božjem planu za svoj život, pouzdaj se u Njegovu vrhovnu vlast i dobrotu i drži se čvrsto Njegovih putova.

 

Čak u šutnji i u neodgovorenim molitvama – Bog je s nama.

 

Neka nam Njegova prisutnost bude dovoljna.

 

Izađi iz svojih kušnji kao zlato! Čisto zlato!

 

Hodaj s Kraljem,

 

 

 

 

 

Courtney

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.