Kako dijeliti svoju vjeru

3 razloga za dijeliti svoju vjeru

Je li ti neugodno dijeliti svoju vjeru?

Možda te ideja da nekome govoriš o Isusu plaši.

Možda ti tvoj introvertni dio otežava da učiniš prvi korak.

Iz kojega god  razloga, ako osjećaš da ti je teško dijeliti tvoju vjeru, trebaš nastaviti čitati!

Razumijem da će neki, dok ovo čitaju, reći da je Isus rekao da tko se zastidi Njega pred ljudima, On će se zasramiti nas pred Ocem. (Matej 10,32; Marko 8,38; Luka 9,26) Vjerujem da je za mnoge ljude, teškoća oko dijeljenja njihove vjere, manje vezana za sram, a više za metodu.

Postoji mnogo metoda za dijeljenje naše vjere, postoje neke koje su učinkovitije i neke koje nisu niti malo.

U stvari, išla bih toliko daleko i rekla da neki načini kada dijelimo našu vjeru su tako nedjelotvorni, da bi teško rekli da je to “dijeljenje vjere”.

O tome ću više pisati u idućem članku, ali prvo mislim da trebamo razumjeti zašto je uopće neophodno da dijelimo našu vjeru.

Pitanje zašto je tako važno, jer čvrsto vjerujem da kada razumijemo zašto, tada smo već na pola puta do tamo.

Vjerujem da je ova generacija vjernika toliko indoktrinirana sa humanizmom i toliko bez istinske biblijske doktrine da uopće ne razumiju zašto je dijeliti svoju vjeru tako važno.

Kada shvatimo da kršćanstvo ne uključuje svakoga, potreba da dijelimo svoju vjeru počinje rasti eksponencialno.

3 razloga za dijeliti svoju vjeru

 Pakao postoji.

Bilo je doba kada je ova istina povlačila ljude da dijele svoju vjeru. Stvarnost pakla i ozbiljnost kojom Biblija govori o tome, privlačila je ljude da se zalažu za prijatelje i obitelj da prihvate Krista i izbjegnu te užase.

Ali, danas smo kulturniji.

Demoni i đavo su likovi u crtićima, a pakao je fikcija kao i Harry Potter.

Sotonska strategija obmane je uspjela!

On je uspio u uklanjanju stvarnosti da zaista postoji zagrobni život, vječnih, jezivih i nerazumljivih mučenja iz kojeg njegovi zatvorenici ne mogu nikada pobjeći.

Kada kršćani nemaju uvjerenje da to mjesto zaista postoji, tada nisu potaknuti da spašavaju ljude.

Moramo se vratiti pitanju koje smo postavili prije nekoliko tjedana: Ako govorimo o spasenju, od čega se ljudi spašavaju?

Ako smo nesigurni po pitanju tog osnovnog pitanja, odjednom sami temelji onog u što vjerujemo su nesigurni i neprijatelj je slobodan da se useli sa novom obmanom:

U osnovi sve religije vode do Boga.

Ako sve religije vode do Boga, tada je 90% Biblije, u najboljem slučaju, beznačajno, a u najgorem totalna glupost. Stari zavjet je ispunjen primjerima kako Izrael osvaja zemlje nevjernika i zapovjeđeno im je da unište poganske oltare, dok nam Novi zavjet zapovijeda, iznova i iznova, da idemo i propovijedamo evanđelje.

Međutim, kada otkrijemo Sotonsku strategiju obmane i postanemo uvjereni o doslovnom paklu i isključivosti evanđelja – što znači da samo oni koji su prihvatili Isusa Krista za svoga Gospodina i Spasitelja će izbjeći pakao i uživati vječnost u nebu – odjednom postanemo svjesni strašne potrebe da dijelimo svoju vjeru sa svakim i svima koji će slušati.

  1. Biblija nam to zapovijeda

Kroz cijeli Novi zavjet zapovijeđeno nam je da dijelimo svoju vjeru, počevši sa Isusom koji je zapovjedio dvanaestorici učenika (Matej 10), a zatim 70-torici učenika (Luka 10). U Marku 16 Isus nam je zapovjedio da idemo u cijeli svijet i propovjedamo evanđelje.

Dijeliti svoju vjeru nije opcija za vjernika, to je osnovni element kršćanskog načina života.

Petar kaže da nije Božja volja da ijedan strada, ali kako će ljudi izbjeći pakao ako nisu upozoreni unaprijed od onoga što ih čeka sa druge strane vječnosti?

3. To jača našu vjeru.

1994. godine doživjela sam krizu u vjeri. Odrasla sam u crkvi i neupitno sam vjerovala sve što sam učena i znala sam odgovr na svako pitanje.

Ali, odjednom, oslonjena na samu sebe, daleko od svoje obitelji i svoje crkve, u veoma zagađenoj situaciji, više nisam bila uvjerena u ništa. Da budem iskrena, pitala sam se postoji li Bog i je li kršćanstvo ispravna religija.

Jednoga dana, iz očaja, sjela sam na pod u svojoj sobi, sa svojom Biblijom i okružila se svim teološkim knjigama i zavapila: “Bože! Treba mi da mi pokažeš u Bibliji da si zaista taj za kojeg kažeš da jesi. Trebam da znam, van svake sumnje, da ovaj život koji upravo živim ima značenje i vrijednost!”

Provela sam sate čitajući i istražujući i Bog je odgovrio na moju molitvu. Sve teološke stvari, u koje sam počela sumnjati, jedna po jedna, počele su dolaziti na pravo mjesto u mom srcu.

Više nisam bez razumijevanja ponavljala što sam čula, odgovori su dolazili iz moga srca, srca koje je bilo snažno uvjereno samo za sebe, jer sada sam znala što vjerujem i zašto!

Ova kriza vjere, u jednu ruku, bila je središnji period u mom kršćanskom hodu.

Biblija nam ne zapovijeda da dijelimo svoju vjeru samo kao pokušaj spašavanja ljudi od Sotonske propasti, već i zato jer nas dijeljenje naše vjere tjera da ispitamo što mi vjerujemo i zašto.

Jedan od najboljih načina da budemo uvjereni u stvar je kada smo stavljeni u situaciju gdje smo prisiljeni da branimo svoj položaj.

Kada nas netko zaspe argumentima i shvatimo da samo ponavljamo izgovorene točke, bez iskrenog uvjerenja u te podatke, prisiljeni smo priznati da je vrijeme da otvorimo knjige i stvarno naučimo što Biblija kaže.

To nije priznanje poraza ili pogreška ako kažemo nekome: “Ne znam odgovor na tvoje pitanje, ali obećavam da ću istražiti to pitanje i javiti se kada budem znala odgovor.”

Ali, budi sigurna da ćeš to ispuniti do kraja.

Radeći ovo ne samo da ćeš zaraditi poštovanje, to će očvrsnuti tvoju vjeru kako ništa drugo neće.

Sada kada znamo zašto dijelimo svoju vjeru, u idućem članku otkrit ćemo najbolje načine kako to učiniti!

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

%d blogeri kao ovaj: