Galaćanima

Zaštitni znak kršćanina

Sjedila sam sa prijateljicom, u njenoj dnevnoj sobi, slušajući je kako objašnjava razloge zašto je svoj kršćanski život okrenula nazad, prema svom starom načinu života.

Sve što je podijelila sa mnom, zapamtila sam kroz sve ove godine i stalno me podsjeća na Isusove riječi u Mateju 11.

Moja prijateljica dolazila je iz duge linije ovisnosti o drogama.

Kratko nakon što je ostavila droge, došla je Kristu, ali još uvijek je pila alkohol povremeno i pušila. Tako se radovala novom životu s Isusom, želeći žarko da raste u svom hodu s Kristom.

Kao i moj sedmogodišnji sin koji tako žarko želi napraviti toliko stvari koje mogu izvršiti samo odrasli, kao što njegov tata radi… čak i onda kada nije potpuno sigurno za njega.

Na žalost, razgovor sa starijom, ali ne zrelom vjernicom, kojoj se ona divila, odveo ju je na put prema obeshrabrenju i očaju… toliko ju je to, na kraju, uznemirilo da se okrenula nazad, uvjerena da nema načina kojim se može  nadati da bi ona mogla živjeti kršćanski život.

Ovo joj je bilo savjetovano:

  • Prestani pušiti
  • Prestani piti
  • Čitaj svoju Bibliju svaki dan
  • Moli se svaki dan
  • Počmi učiti i pamtiti stihove

Popis se nastavljao dalje.

O ovome se radi: ona je odrasla u domu gdje je ovisnost prevladavala, ona sama upravo je prestala s ovisnošću o drogi i bila je “čista” kratko vrijeme.

Već je bila uključena u ogromnu bitku za svoj um.

Ono što joj je trebalo, u tom trenutku, bio je Isusov lagani jaram, podsjećajući je da je kršćanski život putovanje, ne stizanje na cilj.

Kršćanski život nije popis svega što moramo učiniti, to je način na koji živimo svoj život.

Već opterećena svojim osobnim očekivanjima i uvjerena da ih neće nikada dostići, savjet koji je primila ovo joj je poručio:

Ako se samo malo više potrudiš, Bog će te voljeti i prihvatiti.

Koji jaram si stavila na sebe?

Savjet koji je primila moja prijateljica nije bio potpuno kriv.

Trebaju li kršćani prestati pušiti i piti alkohol? Trabaju li čitati svoje Biblije, moliti se svaki dan i učiti i pamtiti stihove?

Na svako ovo pitanje, odgovor je: da.

Problem nastane kada onaj koji daje savjet ne sluša nježni glas Duha Svetoga.

Možda bi taj savjet bio odgovarajući za nekog drugog, koji je na drugačijem putovanju i sa drugačijim borbama. Ali, savjet za ovu djevojku i za ove bitke trebao je biti da živi svoj kršćanski život korak po korak.

Ona je trebala nekoga tko će je osloboditi tereta, ne gomilati ih na nju.

Nježnost prvo zahtjeva poniznost.

Govorimo li o tome kako ćemo odgovoriti kada smo povrijeđeni, način na koji suočavamo brata ili sestru u Kristu, ili kako pristupamo novom vjerniku kojeg treba poučiti…

ako želimo biti nježni, moramo prvo dozvoliti Duhu Svetome da izvrši duboki učinak poniznosti u našem srcu.

Neka vaša nježnost bude poznata svim ljudima. Gospodin je blizu. Filipljanima 4,5

Prvo moramo shvatiti, u svojim vlastitim životima, da je temelj zbog kojeg nas Bog prihvaća ne u  našim kršćanskim dostignućima, već u Isusovoj krvi.

Ovo zahtjeva veliku poniznost, jer udaljuje od nas svaku našu sposobnost i povlađivanje samima sebi jer živimo “dobar, kršćanski život”.

Također, to udaljuje od nas sposobnost uspoređivanja sa drugima, koji nisu toliko duhovno zreli poput nas.

Nježnost teče iz Agape ljubavi

Kako dozvoljavamo Duhu Svetome da uzgaja u našim srcima Božju, savršenu ljubav, prirodna posljedica toga biti će nježnost.

Naši odgovori neće biti uvjetovani našim nestrpljenjem i dramatičnošću, već Isusovom ljubavlju koja teče u našim životima.

Umjesto da se uključimo u ogovaranje i besmislene rasprave… “A glupa i neuka propitkivanja odbijaj znajući da rađaju svađama. A sluga se Božji ne treba svađati, nego biti blag prema svim ljudima, sposoban poučavati, strpljiv…” 2. Timoteju 2,23-24

Umjesto grubih odgovora, klevečući, zapaljivim i rugajućim riječima… “neka ne govore zlo ni o kome, neka ne budu svadljivci, nego obazrivi; neka iskazuju svu krotkost prema svim ljudima.” Titus 3,2

Nježnost treba biti ono za čim težimo

Iako ima onih koji po prirodi vide sve crno-bijelo, skloni su sukobljavanju i izravni u svom pristupu, to ne znači da i njih Bog nije pozvao da razvijaju nježnost.

U stvari, nježnost nije ići na prstima oko nečega.

Nježnost ne izbjegava suočavanja kada je potrebno. “Braćo, ako se i zatekne neki čovjek u prijestupu, vi koji ste duhovni obnavljajte takvoga u duhu krotkosti, pazeći na sebe da i ti ne budeš iskušan.” Galaćanima 6,1

Postoji vrijeme kada kršćani trebaju ukazati na grijeh, ali u duhu nježnosti.

A ti, čovječe Božji, bježi od toga; i nasljeduj pravednost, pobožnost, vjeru, ljubav, strpljivost, krotkost. 1. Timoteju 6,11

Nježnost bi trebala biti ono za čim čeznemo, što nastojimo i razvijamo u svojim životima.

Nježnost bi trebala biti zaštitni znak svakog kršćanina, ona osobina koja nas najbolje opisuje, što nas odvaja od svih drugih vjerovanja.

“Stoga vas ja, sužanj Gospodinov, zaklinjem da hodite dostojno poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznošću i krotkošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi, trudeći se sačuvati jedinstvo Duha povezani mirom.” Efežanima 4,1-3

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *