Galaćanima

Važnost obnavljanja našeg uma

Ralph Waldo Emerson je rekao: “Ti si ono što misliš tokom cijelog dana”. Mislim da se i Pismo slaže s njim.

Um je najveće bojno polje, jer već oslikava ono što se događa u našem srcu. Ako neprijatelj govori negativno, laže i obeshrabruje naša srca, to će se odraziti u našim mislima koje oblikuju naša djela i odluke.

Vjerujem da zbog toga, u Novom zavjetu, vidimo Pavla da ponavlja i nagovara kršćane da obnavljaju svoj um i zato od korica do korica čitamo o važnosti pamćenja i razmišljanja (meditiranja, ispunjanja uma Božjom Rječju) stihova u Pismu.

Odmah nakon podsjećanja vjernika o njihovoj odgovornosti prema crkvi i pozivajući ih na veću duhovnu zrelost, Pavao nastavlja dalje i podsjeća ih zašto treba biti veća razlika između svijeta i crkve i da um igra presudnu ulogu u tome.

On počinje s ovom, izravnom izjavom:

To, stoga, velim i svjedočim u Gospodinu da odsada više ne hodite kao što hode ostali nevjernici, u ispraznosti svoga uma.

Mislim, ako uzmemo ovaj odlomak (Efežanima 4,17 – Efežanima 5,7) u kontekstu cijele knjige i u slozi sa cijelim odlomkom, vidimo da se Pavao obraća vjernicima koji nisu židovskog porijekla.

Drugim riječima rečeno: “Ne ponašajte se kao drugi kršćani”.

Kako su se oni ponašali?

Izraz “ispraznost uma” označava neznanje istine, neodgovarajuće, izopačeno, perverzno, krhko, bez snage.

Mislim da svaki ovaj opis daje toj frazi skoro 3-D opis.

Njihovi umovi su bili ispunjeni lažima i iskrivljenom istinom, neodgovarajućim, izopačenim i preverznim razmišljanjem, ali također, njihovi umovi su bili slabi i lijeni. Nedostajalo im je snage i volje kojom bi kontrolirali svoje misli, pa su dopuštali svojim mislima da lutaju gdje god im se sviđa.

Je li se tebi to ikada dogodilo?

To se često događa kada radimo nešto mehanički, kao što je održavanje kuće ili kada vozimo auto.  Naš um počne s jednom mišlju, koja vodi u drugu i ne prođe dugo vremena i naš um nas odvede u depresiju i ljutnju, jer ostavljen samom sebi, naš um nas nikada ne odvede prema dobrim stvarima.

Ako dozvolim svojim mislima da slobodno skitaju, uvijek će nas odvesti u negativnost i grijeh.

Pavao nastavlja dalje i opisuje ove obraćene kršćane čije su misli slabe i nedisciplinirane, kod kojih je razumijevanje pomračeno. Otuđeni su od Božjeg života, zbog neznanja koje je u njima, jer su im srca oslijepljena. Otupjeli su i sami sebe predali razvratnostima i sa pohlepom čine svaku vrstu nečistoće.

Tu je još šest stvari koje opisuju ove vjernike:

  • Njihovo razumijevanje je pomračeno
  • Otuđeni su od Božjeg života
  • Ispunjeni su neznanjem
  • Njihova srca su slijepa
  • Otupjeli su i bezosjećajni
  • Predali su se pretjeranoj požudi i besramnosti

Dakle, njihove misli nisu samo nedisciplinirane i redovno lutaju po grješnim područjima, već potpuni način njihovog razmišljanja i shvaćanja svijeta je mutan. Kao da samo osjećaju što im treba na njihovom putu u nastojanju da donesu mudre odluke.

Jer njihove misli samo lutaju naokolo i njihova sposobnost razumijevanja je nejasna, oni nemaju Kristov život u sebi. Oni su odrezani od trsa. Ivan 15. Oni su se otuđili, nemaju izvor života u sebi.

Jer Kristov život ne teće kroz njih, nedostaje im znanje i moralno vodstvo. Zbog toga više obrazovanja ne djeluje!

Danas se društvo želi boriti sa moralnom izopačenošću većim obrazovanjem. Ulazimo u rat protiv droge tako da obrazujemo mlade ljude o opasnosti koje droga nosi.

Borimo se sa maloljetnom trudnoćom i rastućim, sveopćim porastom seksualno prenosivih bolesti obrazujući mlade ljude o “sigurnom seksu”, pa čak i mlade kršćane o važnosti apstinencije.

Obrazovanje u i van crkve nije i neće nikada rješiti problem “kada je njihovo razumijevanje pomračeno” i kada im nedostaje moralno vodstvo i znanje.

Ne samo to, njihova srca su slijepa.

Zanimljivo mi je da grčka riječ ovdje upotrijebljena ne znači nesposobnost gledanja. Grčka riječ na ovom mjestu znači otvrdnuto, neosjetljivo, nejasna percepcija, nesposobnost psihičkog razlikovanja, tvrdoglavost.

Ovo su bili kršćani koji su živjeli u zabludi i tvrdoglavo odbijali da vide istinu. Njihovo razumijevanje je bilo tako zatamnjeno i ispunjeno neznanjem da su njihova srca postala neosjetljiva, otvrdla i tvrdoglava. Nisu bili sposobni psihički prepoznati ni spoznati istinu.

Kako su ovi kršćani došli u takvo stanje?

Jer su njihova srca “prošla osjećaje” ili utrnula i postala neosjetljiva. Oni su opet zanemarili uvjeravanje Duha Svetog i nisu više mogli osjećati Njegovu bol i tugu nad grijehom i kao rezultat predali su sebe porocima, neobuzdanostima i razuzdanoj požudi.

S kim se poistovječuješ?

Pavao se okreće i obraća Efežanima, vjernicima koji nisu židovskog porijekla i kaže:

No vi niste tako naučili Krista, ako ste ga doista čuli i po Njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu: da odložite prijašnje ponašanje staroga čovjeka, koji je iskvaren u varavim požudama, i obnavljajte se u duhu svoga uma; i da se odjenete u novoga čovjeka, stvorena po Bogu u pravednosti i istinskoj svetosti. Efežanima 4,20-24

On kaže ako si stvarno čula Kristov glas i On te poučio, onda si čula istinu.

Što je istina?

Da trebaš skinuti svoju mrtvu odjeću, odjeću koja te nekoć identificirala kao nevjernika, grješnika i početi obnavljati svoj um tako da se počneš ponašati u skladu s onim tko ti zaista jesi!

Kršćani koje Pavao gore opisuje su vjernici koji su došli Kristu, ali još uvijek hodaju uokolo sa svojom starom osobnoću.

Njihovo ponašanje još uvijek odražava osobu koja je umrla sa Kristom, ali još uvijek je tu sa starom osobnošću.

Njihovo ponašanje odražava osobu koja je umrla sa Kristom. Njihov um ne odražava tko su oni u Kristu.

Zato je obnova uma tako važna!

Ako smo spašeni i promašimo u obnovi svog uma, borit ćemo se sa starim porocima, starim načinom razmišljanja, starim propustima i svim onim stvarima koje su nas definirale dok smo živjeli u svijetu.

Biti spašen ne mijenja te stvari.

Postoji borba u procesu obnavljanja, kao što se i gusjenica mora boriti da izađe iz čahure i postane leptir. Ta borba je ono što nas jača duhovno.

Primjeti da Pavao kaže: “odložite prijašnje ponašanje” i “odjenete novog čovjeka”. Tvoja duhovna odjeća govori mnogo o tome tko si iznutra!

Kako obnavljati svoj um?

  1. Neka Božja Riječ bude mjera za tvoje razmišljanje, mišljenje i filozofiju.

Božja Riječ mora postati temelj tvog svjetonazora. Mora biti filter tvojih misli, stavova, životne filozofije i službe, te svake odluke koju doneseš.

  1. Kada misao nije u skladu sa Božjom Rječju, moraš je zarobiti i obratiti je u istinu.

Nađi stihove u Pismu koji tu misao izlažu kao iskrivljenu i počni tu misao obasjavati istinom iz Božje Riječi.

Na primjer:

Iskrivljena misao: “U redu je opsovati kada pokušavaš naglasiti nešto”.

Božja Riječ kaže: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra za izgradnju, da milost može iskazati slušateljima”. Efežanima 4,29

  1. Predaj sebe potpuno istini Božje Riječi

Moramo odbaciti svaku kušnju da racionaliziramo dalje istinu Božje Riječi i jednostavno joj dati da ima završnu riječ u našim životima.

Jednom kad otkrijemo što Božja Riječ kaže o našoj iskrivljenoj misli, moramo naše misli i ponašanje uskladiti sa tom istinom.

Možeš to učiniti na tri načina:

Govori glasno te stihove samome sebi.

Upamti te stihove tako da ih se možeš sjetiti u svako vrijeme i svugdje.

Promišljaj (meditiraj, ispuni svoj um) tim stihovima kada ideš spavati, svaku noć, tako da se istina Božje Riječi natopi duboko u tvom srcu i započne process obnavljanja u tvom umu i ispravljanja krivih misli koje je neprijatelj tamo posijao.

 (Zahvalna sam svom ocu Dr. Dean Hackett koji mi je dozvolio da posudim  posljednji odlomak, iz njegovog osobnog materijala.)

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *