1. Samuelova

SAVRŠENA SVETOST BOŽJA … I MI U NJOJ!

Nova 2017. krenula je s Božjom Riječi iz Prve Samuelove – dobar početak!

Dok gledam sniježnu bjelinu kroz prozor svoje dnevne sobe, razmišljam kako je naš Bog savršen, svet i pravedan. Jedino je On savršen i u svojoj svetosti, i u svojoj ljubavi prema nama…

«Nitko nije svet kao Gospod, jer nikoga nema osim tebe, i nema stijene kao što je Bog naš.»          

(1 Samuelova 2:2)

Dok je moj stariji sin bio manji, znao je reći; «Mama, volim te do čistog bijelog papira…» Samo on i ja znali smo značenje te jedinstvene fraze 😁 Da, htio je reći da me voli potpuno, bez ijedne pikice neljubavi! Moram reći, nedostaje mi to njegovo djetinje iskazivanje privrženosti i ljubavi… Vrijeme tako brzo prolazi, djeca rastu…

A mi smo i ovaj tjedan mogli čitati o tome koliko je Gospodinu važno kako odgajamo, kako utječemo na našu djecu.

Nažalost, svećenik Eli ostavio nam je loš primjer. Imao je dva sina, Hofnija i Pinhasa, koja su duboko zastranila, a on im nije jasno dao do znanja koliko je to loše, nije im se odlučno suprotstavio u njihovim zlodjelima… I Bog ga je za to držao odgovornim!

«…častiš svoje sinove više nego mene… « (1 Samuelova 2:29)

Zaista, velika je naša odgovornost pred Bogom za djecu koju nam je dao.  Dok možemo, dok su pod našim autoritetom, trebamo što više koristiti to vrijeme da ih usmjeravamo na Gospodina, da sijemo sjeme u njihova srca, zalijevamo… i molimo Gospodina da uzraste plod za Njega.

S tom namjerom, učinila sam nešto sa svojom djecom na sam doček Nove godine.

Ove godine, suprug je imao noćnu smjenu baš na 31.12. pa smo djeca i ja bili sami kod kuće. Razmišljala sam kako im uz kolače, svečanu večeru, iznimno ostajanje do kasnoga budni, neki dobar film… kako im tu večer još nekako učiniti drugačijom, posebnom. I Gospodin mi je dao ideju – kad sam sebi pripremila kavu, objavila sam im da mama ima jednu super ideju 😉😄

Bili su za suradnju… i tako smo učinili sljedeće. Rekla sam im da ćemo se prvo prisjetiti svih lijepih, veselih, super stvari koje smo doživjeli u protekloj godini i to ćemo u zahvalnosti Gospodinu zapisati na papir. Svatko je za sebe rekao što je to i zapisala sam ispod imena. Zatim sam rekla da se idemo prisjetiti nekih teških, žalosnih stvari koje su nam se urezale u pamćenje iz protekle godine i te stvari smo u molitvi odmah predali Gospodinu da nam iscijeli srca od toga. Na kraju, molili smo da primimo Riječ od Njega za nadolazeću godinu i onda smo otvorili Riječ i stavili prst na taj redak (to radimo samo u iznimnim situacijama, kao što je ova jer je puno bolje Riječ čitati redom, u kontekstu). Redak koji su primili, zapisali su i bit će im negdje na oku kroz cijelu godinu.

Dečki su bili baš zadovoljni, a moje majčinsko srce ispunjeno i radosno, zahvalno Gospodinu.

Divno je to kada možemo svoju djecu usmjeravati na pravi put i činiti po milosti Božjoj dobro za njih… a nema boljega od dovođenja u Božju prisutnost i zajedničkog slavljenja Njega!

Puno puta, dogode se i propusti, i promašaji u našem odgoju… nije uvijek sve savršeno – i daleko je od toga. Ali onda u pokajanju, primamo oprost i milost, novu snagu za dalje…

I kao što smo vidjeli u prošlotjednom čitanju, u prisutnosti Božjoj ne može stajati ništa nečisto, nikakav idol uz Njega ne može biti …

«…Dagon pade na lice svoje, na zemlju, pred Kovčeg Gospodnji… «(1 Samuelova 5:3)

Zato nas Riječ poziva da preispitamo svoja srca – je li preostao još kakav idol kojem se možda i nesvjesno klanjamo? Moramo se toga odreći i pokajati, da nas krv Kristova očisti i oslobodi, kako bismo zaista imali prisutnost i slavu Božju očitovanu u našim životima…

«Ako su grijesi vaši kao grimiz, bit će bijeli kao snijeg…» (Izaija 1:18)

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *