Uncategorized

Presvjedočenje nasuprot krivnji

Živimo u kulturi koja brka presvjedočenje Duha Svetoga i krivnju. Te dvije stvari postale su gotovo identična personifikacija, ali su u stvarnosti sasvim različite. Dok čitamo knjigu o Jobu, vidimo da su Jobovi prijatelji njegovu patnju izjednačili s grijehom, pa su pokušali nametnuti Jobu grižnju savjesti u vezi stvari koje nikada nije počinio. Danas ćemo pogledati koja je razlika između presvjedočenja i krivnje.

Što je presvjedočenje?

U biblijskom smislu, presvjedočenje ne dolazi od čovjeka. Ako vas presvjedočava nešto što čitate ovdje na mom blogu – nisam ja ta koja vas presvjedočava. Ako me pratite na aplikaciji Periscope i osjećate da vas uvjeravam, u smislu da promijenite svoj život – to nije zbog mojih riječi.

Presvjedočenje dolazi od Duha Svetoga, a ne od ljudi.

Ne mogu vas uvjeriti u grijeh. Moje riječi vas možda uznemiruju – ali to je od Duha Svetoga. Presvjedočenje nije nešto što mogu prizvati na vas. To je djelo koje čini Duh Sveti koji živi u meni – ili ako niste vjernik, može vas dovesti do točke pokajanja.

Presvjedočenje nas uvijek upućuje na potrebu za Bogom kao Spasiteljem. Čak i nakon spasenja, presvjedočenje to i dalje čini. Presvjedočenje ne ukazuje na sebe, već uvijek ukazuje natrag na naš odnos s Bogom.

Presvjedočenje će uzrokovati promjenu.

Presvjedočenje će uzrokovati stvarno pokajanje za grijeh, ali ne samo zato što smo uhvaćeni u grijehu.

Presvjedočenje nasuprot krivnji

Krivnja se uvelike razlikuje od presvjedočenja. Krivnja se može osjećati gotovo trenutno. Krivnja je osjećaj da smo zabrinuti u vezi toga što smo uhvaćeni u prijestupu. Krivnja je kada znamo da će ostali saznati ono što smo učinili krivo. Krivnja ne upućuje druge na Boga – uvijek ukazuje natrag na sebe. Krivnju često osjećaju oni kojima je žao što su ulovljeni u grijehu – kajanje je više od sramote, a nakon kajanja slijedi želja za promjenom. Krivnja se često temelji na emociji.

Jobovi prijatelji pokušali su navesti Joba da se osjeća krivim. Uporno su iznosili mogućnost da je Job sagriješio – jer su mislili da će to izazvati Jobove emocije. Ipak, budući da protiv Joba nije bilo grijeha koji se mogao iznijeti na svjetlo – Job se nije osjećao ni krivim ni osuđenim.

Često nam je lako ove osjećaje pomiješati. Ne živimo bezgrešnim životom. Ni Job nije živio. Ali živimo životima u kojima nam je oprošteno.

Često nam svijet želi nametnuti krivnju kada zabrljamo. Kada vičemo na djecu, kada se borimo u braku, kada nemamo svoj »tihi čas« s Gospodinom, kada je kuća u neredu.

Svijet i sotona donose krivnju u naše živote. A ipak, Bog je puno veći od krivnje.

Bog je strpljiv prema nama i Njegova je milost nova svakoga jutra. Da, mi trebamo priznati pogrešku i grijeh. I da, pogriješit ćemo baš svaki dan. Ali mi imamo divnog Utješitelja koji živi u nama i koji nas također presvjedočava o grijehu. Ne zato da bi se osjećali bezvrijedno ili da bi se sramili nego zato da bi nas opet usmjerio na križ. Zato da bi naš odnos opet bio u redu.

Ako se danas boriš s krivnjom zbog nečega što ne možeš postići ili zbog nečega što si učinila, zamoli Gospodina Isusa Krista pravednoga da ti razjasni što je presvjedočenje Duha Svetoga i da otjera svaku laž krivnje.

Oprošteno ti je. Voljena si. Nemoj hodati u krivnji i sramu niti jedan dan više.

Originalni tekst se nalazi na Worshipful Living

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *