1. Samuelova

MEKO ILI TVRDO SRCE – naš svakodnevni izbor (1 Samuelova)

 

Dok smo proučavale Prvu Samuelovu, najviše me se dojmila Davidova mekoća srca pred Gospodinom.

Pitanje koje mi se stalno nametalo bilo je s kakvim srcem ja dolazim pred Njega.

Tako brzo naše srce može otvrdnuti… Dovoljno je ustrajati u nekom grijehu i činiti stvari »na svoj način«. Malo po malo, a opet zapravo brzo, tada se možemo naći u stanju otvrdnutog srca koje više ne čuje Gospodina.

A Gospodin govori! Definitivno – na mnoge načine. I želi da Ga čujemo – i poslušamo. I najčešće bude tako da ako smo krenuli s Njim, prvo Ga čujemo jasno. No, odstupajući od Njegove volje, popuštajući svojoj volji iz bilo kojih razloga, opravdavajući svoju djelomičnu ili potpunu neposlušnost… mi zapravo utišavamo Njegov glas, malo pomalo dok se potpuno ne utiša. Naša volja naspram Njegove volje!

Nije li tu ključ zapravo?! Ne ono što ja želim, ne ono što ja mislim da je dobro, čak ne onako kako ja želim Njemu služiti –nego ono što On želi, na što me On poziva, što mi On pokazuje i govori, TO U POTPUNOSTI SLIJEDITI!

Na taj način, koji put morat ćemo umrijeti svojim željama i planovima… koji put nećemo razumjeti… zašto je tako kako je… Ali tada ipak, ostanimo u poslušnosti i poniznosti. Tako nam srca ostaju meka i otvorena za Gospodinovo vodstvo, za Njegov glas.

»Tada David upita Gospoda govoreći: »Hoću li u potjeru za tom družinom? Hoću li ih stići?« A On mu reče: „Idi u potjeru jer ćeš ih zacijelo stići i sigurno ćeš ih izbaviti.“« (1 Samuelova 30:8)

Kako bi bilo tragično završiti život na način kako ga je Šaul završio… U tvrdoći i gluhoći srca za Boga. A s tolikim pomazanjem i dobrim Božjim planovima za njega.

»I upita Šaul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori — ni u snima, ni po Urimu, ni po prorocima.«          (1 Samuelova 28:6)

I zapravo, nisu li upravo »male lisice koje uništavaju naš vinograd« najopasnije?! Tako neprimjetno se može uvući u naša srca sebičnost, zavist, ponos, ogorčenost… i uništiti sve ono predivno što je u Božjim planovima za nas.

Zato, pretražimo svoja srca, pretražimo svoje »vinograde«… pod svjetlom Duha Svetoga. Neka On obasja sve i neka svaki uljez bude maknut snagom Njegove ljubavi. Podložimo se Njemu u potpunosti i slijedimo Ga u potpunosti. Poniznost i mekoća srca uvijek su bolji izbor! Tek tada smo u stanju dalje čuti i slijediti jedinog Gospodina i Gospodara.

I tada, ako budemo tako živjele, nećemo baš uvijek i u svemu ljudima oko sebe ugađati… ali to nam ni ne smije biti prioritet. Ljudi nas danas mogu nositi na rukama, a sutra već kamenovati. Ako nam uvijek bude najvažnije ono što Gospodin misli o nama, a ne ljudi, tada ćemo uvijek u Njemu i naći utjehu i ohrabrenje.

»A David bijaše na velikoj muci jer su ljudi rekli da će ga kamenovati, budući da duša svega puka bijaše ogorčena, svakoga zbog sinova njegovih i zbog kćeri njegovih. Ali David se ohrabri u Gospodu, Bogu svojemu.« (1 Samuelova 30:6)

Gospodine, hvala Ti za predivne pouke iz Tvoje Riječi. Neka naša srca ostanu meka i poučljiva!

»Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!« (Psalam 51:10)

 Uživajte u pjesmi na temu 51. psalma! PSALM 51 – SONS OF KORAH

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *