Luka 17-24

Ljubav vrijedna umiranja

Bilo je već oko šestog sata kad nastane tama po svoj zemlji do devetog sata. Pomrča sunce, a hramski se zastor razdrije po sredini. 
Luka 23:44-45
Vrijeme Isusove smrti je stiglo. Krist je bio mučen, izbijan, pribijen na komad drveta, ismijavan i pljuvan.
“Nijedan način izvršenja kazne ikad izmišljen nije bio toliko okrutan i pun agonije od pribijanja na križ i puštanja da se umre viseći kao komad mesa. To je grozno. Čovjek to nije u stanju gledati. Ne bez vikanja, čupanja kose ili razdiranja odjeće. Vjerojatno bi čovjek i povratio.” John Piper

Tama

Odjednom sunce je stalo sjati i na 3 sata ta nadnaravna tama prekrila je zemlju i ispunila proročanstvo Amosa 8:9,10:
Toga ću dana – riječ je Jahve nad Gospoda – učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine.
Ova je tama bila kozmički znak tugovanja i oplakivanja. Cijela je zemlja naricala nad smrću Sina Božjeg. U ta tri crna sata, grijeh je bio izliven na Kristovu dušu sve dok on nije postao grijehom. Tjelesna bol koju je Krist iskusio bila ništa, ali apsolutno ništa u usporedbi s agonijom kroz koju je prošao tijekom ta tri sata tame.
“Na križu Krist je bio ogrnut svime što je odvratno i mrsko jer se sva masa naše pokvarenosti izlila na njega. Sa strahom Krist je spoznao cijelo svoje biće kao grijeh u očima Oca. Val za valom grijeha bio je izliven preko Kristove bezgrešne duše. Iznova i iznova u ta tri sata njegova se duša grčila i tresla kako su se naše laži, nevjere, mržnje, ljubomore, ubojstva te ponosi izlijevali na njenu čistoću.” Kent Hughes
“Njega koji je bio bez ikakva grijeha, Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom” (2 Korinćanima 5:21).
“Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavši mjesto nas proklet – stoji naime pisano: Proklet svaki koji visi na drvetu ” (Galaćanima 3:13)

Zastor

U isto vrijeme pri ovom groznom događaju nešto se predivno zbivalo unutar Hrama. Bilo je trinaest zastora u Hramu a najveći i najveličanstveniji od svih trinaest bio je smješten upravo ispred Svetinje nad Svetinjama. Bio je debeo kao čovjekova ruka no Bog ga je razderao od vrha ka dnu, zauvijek otklanjajući potrebu za ljudskim posredništvom između Boga i ljudi. Više ljudima nije potreban svećenik da posreduje za njih jer je Krist postao naš Veliki Svećenik (Heb. 5 i 8) i krv životnija više nije bila potrebna za pomirenje i prekrivanje grijeha jer krv Krista čista i bez mane pomirila nas je jednom zauvijek! Pavao nam govori da se trebamo ponositi ovim krvavim spektaklom. On treba biti naše dragocjeno blago, jedina stvar u koju stavljamo svoje povjerenje i koji je naša najveća radost. (Gal. 6:14)
Križ otkriva ozbiljnost naših grijeha, dubinu Božje ljubavi, milost i spasenje. Ne možemo dodati našem spasenju i ne možemo od istog ništa oduzeti. Krist je učinio sve!
Raspeće Isusa Krista pripada prošlosti, ali ono je više od smrti jednog čovjeka. To je smrt Boga-čovjeka za grešnike. Kristova smrt za mene. Prilikom njegove smrti žalosni smo zbog naših grijeha, ali se radujemo u našem otkupljenju. 
Gledajući na Isusa,
Jen

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *