Matej

5 stvari koje je Isus poučavao o rješavanju sukoba

5 stvari kojih je Isus poučavao o rješavanju sukoba

Tu dobro poznatu bol osjetila sam duboko u trbuhu. U stvari, osjećala sam se kao da me netko dobro udario u trbuh i onda poslao slona da mi sjedne na pluća.

Moja su leđa potonula pod težinom koju sam osjetila tako mnogo puta.

Činilo mi se kako onog trenutka kada sam pomislila da sam se makla od boli i razočarenja nešto me opet vratilo na početak, gdje sam bila prisiljena opet sve proći iznova.

Hoće li ovo ikada prestati? Hoće li mi ova osoba prestati nanositi bol? Da bi pronašli odgovore moramo postavljati prava pitanja.

“Hoće li ovo ikada prestati? Hoće li mi ova osoba prestati nanositi bol?” – to su pitanja na koja nema odgovora. Ipak, možemo odgovoriti na pitanje: “Koliko puta trebam oprostiti?”

U stvari, ovo je pitanje i prije bilo postavljeno i dobilo je odgovor. Petar to pita i Isus mu odgovara u Mateju 18. Zapravo, cijelo poglavlje vrijedi istražiti jer cijelo poglavlje pokazuje kako rješavati sukobe.

Većina ljudi preskoči stihove 1-14 fokusirajući se na stihove 15-17 za biblijsko rješavanje sukoba. Ali to je 4. korak. Ako preskočiš korake 1-3 i promašiš korak 5, cijeli proces gubi ravnotežu!

5 stvari koje je Isus poučavao o rješavanju sukoba

1. Trebamo poniznost. Matej 18 počinje kad učenici pitaju Isusa tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom. Isusov odgovor ih je iznenadio – možda čak i malo razočarao – kad im je rekao da im treba poniznost malog djeteta.

Često, kad ljudi govore o ovom poznatom ulomku, oni stanu ovdje. Ali, Isus nastavlja i kaže ako netko sablazni dijete, bolje je takvoj osobi da potone u morske dubine. Što On to govori?

On kaže da Kraljevstvo nebesko najprije zahtijeva poniznost. To je temeljni uvjet za življenje kršćanskog života! Kada ne hodamo u poniznosti, mnoga naša djela, izbori i riječi, ne samo da će biti sablazan već će uzrokovati pad u našem vlastitom hodu s Gospodinom.

Mudre izreke upozoravaju: “Ponos dolazi prije uništenja i oholost prije pada”. Ponos je uzrokovao da Lucifer bude izbačen s neba. To je opasno za vjernika!

 

2. Povrede će doći. Ako mislimo da možemo hodati kroz život i nikad ne biti povrijeđeni, živimo u bajci. Pitanje nije hoćemo li ili ne biti ikada povrijeđeni, već kako ćemo se nositi s povrijeđenošću. Ipak, Isus nas upozorava da je ozbiljna i opasna stvar nekoga povrijediti. On kaže: “Sablazni moraju doći, ali jao čovjeku po kojem sablazan dolazi.”

Dok On govori u smislu odnosa prema djeci, postoji daleko veći smisao koji vidimo u ovom cijelom poglavlju – i taj kontekst je tijelo Kristovo. Vjernici.

Dragi sveti, moramo zapamtiti dvije stvari:

a) Bit ćemo povrijeđeni. To će se događati. Ne smijemo biti iznenađeni kad se dogodi.

b) Moramo živjeti svoj život ozbiljno jer ozbiljna je stvar da možemo drugog vjernika sablazniti ili uzrokovati njegov pad!

 

3. Isus još uvijek voli vjernika koji je pao, a i mi ga također trebamo voljeti. Parabola o Dobrom Pastiru koji traži izgubljenu ovcu je najčešće dijeljena u kontekstu Isusa koji traži izgubljenu dušu. Ali, to nije pravilan kontekst! Ovca je bila dio stada, ali se izgubila.

Isus dijeli ovu priču u kontekstu vjernika koji je otpao!

Ovca je zalutala i izgubila se kao što vjernik ponekad odluta u grijeh. Bolno je za cijelo Tijelo kada vjernik padne u grijeh! Ali, kakav bi trebao biti naš odgovor?

Mnogo je puta odgovor ogovaranje, jadno prerušeno u “molitvenu potrebu”. Neki drugi put, iz tko zna kojeg razloga, ne uspijemo ih dosegnuti i pokušati obnoviti. A ipak je naša dužnost kao tijela Kristovog da obnovimo palog brata.

Kako to radimo?

4. Postoji biblijski pristup povredi i obnovi. Jedna stvar koja me često uznemirava je kad se konflikt širi internetom, kroz blogove i društvene mreže. Ono što je još gore, to je odgovor kršćana. Kao da su zgrabili zdjelu kokica i uživaju u predstavi. To nije samo loše svjedočanstvo, to je uništavajuće za Tijelo!

Isus je rekao da postoji proces od 4 koraka:

a) Otiđi samdo brata i suoči ga. Nemoj reći nikom drugom! Nemoj to prerušiti u molitvenu potrebu ili na neki drugi način. Isus je rekao: “otiđi i reci mu njegov grijeh nasamo.”

b) Ako ne posluša, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu. Ne klevetaj ga. Ne otpisuj ga. Pokušaj iznova i ovaj put s jednim ili dva vjernika koji su povjerljivi i znaju zastupati izgubljenu dušu.

c) Ako i dalje ne želi slušati, reci crkvi. Zašto reći crkvi? Tijelo treba znati kako zastupati jedan od svojih udova da primi iscjeljenje i obnovu. Ovdje nije riječ o posramljivanju člana. Ovo je davanje mogućnosti Tijelu da se moli i zastupa onoga koji je otpao. To je ljubav i milost!

d) Ako tvrdoglavo odbija poslušati crkvu, onda mora da je nevjernik i carinik. Ovaj završni korak je drastična mjera koja se poduzima u nadi da ako bude odvojen od zajednice, dvije se stvari mogu dogoditi: 1. Pobunjeni čovjek u svom grijehu neće zaraziti i zagaditi Tijelo i 2. Ova odvojenost će biti tako strog potez da ga dovede do slomljenosti u pokajanju.

e) Tijelo nastavlja u zastupanju. Mnogo puta crkve stanu na 4. koraku i nikada se ne pokrenu dalje. Ali, Isus nikad ne odustaje od potrage za izgubljenom ovcom, a tako ni Tijelo ne bi smjelo odustati od zastupanja za člana koji je u grijehu!

 

5. Oprost je bez dna i milost je bez kraja. Ne možemo zapostaviti ovu Isusovu završnu uputu o sukobu, ali nažalost baš to često radimo. Vjernik ili grupa vjernika, upadne u grijeh ili inicira sukob u Tijelu pa se počinje slijediti princip rješavanja sukoba prema Mateju 18.

Uvrijeđeni član ili članovi se udalje od Tijela, a oni koji su ostali povrijeđeni su i ranjeni jer je dio Tijela morao biti odvojen.

To je bolno!

I mnogo puta ta se bol osjeća ponovno i ponovno ako uvrijeđena strana nastavlja u svom grijehu, vraća udarce ili ako Tijelo odbija oprostiti i ogovara brata koji je pao.

Jedini način kako ići naprijed nalazi se u nastavku čitanja do kraja ovog poglavlja.

Petar dolazi Isusu s pitanjem koje je većina – ako ne i svi – pitala u neko vrijeme. “Što ako me ova osoba nastavlja vrijeđati opet, i opet, i opet? Do kada sam dužan opraštati?”

Isusov je odgovor jednostavan: “Uvijek si dužan opraštati … od srca.

On nastavlja pričati otrežnjavajuću priču o sluzi kojem je oprošten iznos koji nikada ne bi mogao platiti cijeli svoj život, ali zauzvrat odbija oprostiti nekome tko mu je dužan bijedno mali iznos novca. Gospodar koji mu je oprostio govori ove važne riječi, koje Isus nama govori danas: “Nisi li se i ti trebao smilovati svom drugu, baš kao što sam se i ja smilovao tebi?”

Dragi sveci, mi moramo, moramo, moramo opraštati potpuno.

Mi moramo, moramo, moramo opraštati svaki put.

Moramo dozvoliti Kristovoj milosti da dođe i ispuni naša srca ljubavlju za one u Tijelu koji su nas povrijedili, kako bi svaka bol, presuda, negativnost i osuda prema njima bile uklonjene … i zamijenile ih duboka, duboka nadnaravna ljubav i suosjećanje!

Ako ne dođemo na to mjesto, nismo još oprostili.

I ako ne ispunimo 5. Korak, kršimo 1. korak.

Hodamo u ponosu. Naš će nas ponos dovesti do toga da prekršimo 2. korak. Postat ćemo uvreda za Tijelo! Naš će nas ponos dovesti do pada … … i osuda kojom sudimo kada ne oprostimo potpuno i od srca, okrenut će se protiv nas.

Ovo je razlog zašto je potpuno i cjelovito opraštanje važno za Tijelo!

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *