Rimljanima

3 razloga zašto kršćani nisu bolji od drugih

Svaki čovjek posjeduje manu.

Kod nekih je ova mana izraženija, nego kod drugih. Što sam starija i više povezana sa ljudima, ova mana mi je očitija i kod njih i kod mene.

Ovo je ta mana:

Onda kada pronađem da je nešto dobro za mene (za poboljšanje zdravlja, program vježbanja, osobno uvjerenje da se uzdržim od nečega, financijsko ulaganje, mogućnost rada iz kuće) svi to moraju raditi, a oni koji to ne rade su manje sretni od mene.

Ne znam je li to zbog obilja mogućnosti u multi-level marketingu (i ja nisam protiv njih!!!) koji djeluju na principu da ohrabruješ svoje prijatelje i obitelj da se uključe sa tobom u tvoje pothvate ili nas društvene mreže osposobljavaju da upoznamo širu ljudsku publiku nego prije…

samo izgleda da je ovo dio ljudske prirode koji prevladava više nego prije.

Ali, uvijek je bilo tu, i mi znamo jer se Pavao tome posvećuje u prvih pet poglavlja Poslanice Rimljanima.

On započinje Poslanicu Rimljanima postavljajući temelj za izlaganje ove ljudske mane, obračajući se prvo krajnjoj zloći koja odbija veličati Boga kao Boga.

On kaže da ih je Bog predao njihovoj zloći i nastavlja tako da nabraja 25 djela koja pokrivaju svo područje grijeha.

I baš u vrijeme kada uhvatiš sebe da se slažeš, pogledavajući na holivudsku zvijezdu u novinama koje su tu na stolu do tebe, Pavao kaže ovo:

 “koji su spoznali Božju presudu da smrt zaslužuju ti koji takvo što čine, a oni ne samo da to čine, nego i odobravaju onima koji to čine. Zato nemaš ispriku, o čovječe, tko god ti bio koji sudiš; jer u čemu drugoga sudiš, sam sebe osuđuješ; jer isto činiš ti koji sudiš. Ali sigurni smo da je Božja osuda po istini nad onima koji takvo što čine. Misliš li, o čovječe, ti koji sudiš one koji takvo što čine, a sam činiš isto, da ćeš izbjeći sudu Božjemu?” Rimljanima 1,32-2,3

Pavao uopće ne bira riječi, on govori direktno.

Baš kada promisliš da si bolja od djevojke koja se nudi na uglu, bolji od Harvey Weinsteina, bolji od Matta Lauera, bolji od momka koji se predozirao heroinom…

Nemoj se udomaćiti tu!

U stvari, nađeš li se u stolici samopravednosti, bolje da se ne osjećaš udobno tu, jer nitko neće izbjeći Božji sud.

3 razloga zašto kršćani nisu bolji od drugih

1. Još uvijek kršimo zakon

Samo zato jer si spašena, ne znači da si savršena.

Da, Isusova krv nas opravdava, čini nas kao da nikada nismo pogriješile. Ali, ovo je čudesno Božje djelo u našim srcima. To nema nikakve veze sa tim koliko smo dobre ili kako dobro ispunjavamo Božji zakon.

Pogledajmo, u našoj snazi nema šanse da jedan dan proživimo i ne prekršimo jednu od 10 zapovjedi.

U Jakovljevoj poslanici piše da ako smo prekršili samo jednu, prekršili smo cijeli Zakon.

Pavao nas podsjeća da nismo mi tako fantastični, pa je Bog odlučio da nas spasi. Ne! Božja dobrota je to što nas vodi u pokajanje.

Ako nismo pažljive, dovest ćemo same sebe pod osudu!

Just because you are saved doesn’t mean you are perfect.

2. Mi odobravamo one koji redovno krše Božji zakon

Moramo zapitati same sebe: “Usred svih ovih osuda koje dolaze sa pokretom #IJaTakođer, imam li naviku gledati filmove koji prikazuju nasilje, golotinju, nagovještavaju seksualnost i veličaju nemoralnost, preljub, perverziju i homoseksualnost?”

Ako je odgovor “da”, onda odobravamo onima koji su u grijehu.

Ovo odobravanje grijeha otvrdnjava naša srca i Pavao kaže da se zbog toga ne možemo oprevdati i Bog će “dati svakome po njegovim djelima”.

To znači da će nam Bog dati što zaslužujemo.

To je zastrašujuća misao!

Milost nam je dana slobodno, ali mi je ne smijemo zloupotrijebiti! Ne smijemo zloupotrijebiti ono što je skupocjeno. Taj isti Bog koji nam dnevno daje neograničenu milost, platio je tu milost krvlju svoga Sina.

Zbog grijeha On je prolio svoju krv.

Taj isti grijeh, u kojem mi pasivno sudjelujemo svojim odobravanjem… odobravamo kada dozvoljavamo da nas zabavlja njegovo prikazivanje.

3. Kod Boga nema pristranosti

Ne možeš kupiti Božje odobravanje svojim dobrim ponašanjem, bogatstvom, koliko si dobar kršćanin, svojim duhovnim darovima, govoriš li u jezicima ili ne…

Čak i ako si poznati kršćanski propovjednik ili tele-evanđelist.

Ništa od toga neće impresionirati Boga.

Još uvijek ćeš biti nagrađen vječnim životom ili gnjevom Božjim.

Svako će se suditi jednako: krvlju Isusovom ili odbijanjem da proslavimo Njega kao Boga. Novac, utjecaj, naša osobna moralna načela, naša dobra djela kršćanska, naša osobnost, ništa od toga neće utjecati na Božju ruku toga dana.

 

Ista milost koja je dotakla Billy Grahama, dotiče i San Quentin (najstariji zatvor u Kaliforniji) da spasi najgoreg grješnika.

Bez Božje milosti svi smo jednako izgubljeni i osuđeni na pakao.

Možda, bez Boga ti se ne bi prodavala na nekom uglu ili preživljavala kao ovisnik u nekoj napuštenoj kući, ali ipak bi bila izgubljena.

Još uvijek bi bila osuđena na pakao.

Bez Božje milosti jednako smo bez nade u ovome svijetu!

“Jer svi su sagriješili i lišeni su Božje slave, a opravdani su besplatno Njegovom milošću, putem otkupljenja koje je u Kristu Isusu. Njega je Bog postavio da bude pomirilištem po vjeri u Njegovu krv, da pokaže svoju pravednost u opraštanju grijeha učinjenih prije, u doba Božje strpljivosti, pokazujući svoju pravednost u sadašnje vrijeme: da je pravedan i da opravdava onoga tko vjeruje u Isusa. Gdje je, dakle, hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.” Rimljanima 3,23-27

Leave a Reply

Your email address will not be published.Required fields are marked *

%d blogeri kao ovaj: